Difficult times require difficult decisions

Greetings my dears, 

How are you spending this wonderful pre-holiday season? I hope not like me, with studying. December is really a though month for me. The days feel like they last forever and they are overfilled with obligations. How I miss those high school and middle school days, where your biggest problem is to not get a bad grade in physics or math. Since I'm half way done with my university, I'm starting to get my first worries. Where and what to do afterwards? I've been working for quite a while now, but it ain't easy at all. If I haven't mentioned it before, I'll do it now. I study German language and literature. And since a lot of todays youth is departing from my country, a lot of students and professors are wanted in the educational branch. It's a little bit sad that I'm helping young people to fulfill their dreams of leaving the country, but I'm not the one to judge. They are on the search for something bigger, which requires hard decisions. The last two months, I've had a lot to do. I was drowning in obligations. In those two months I've made so many hard decisions, that I've got used to that feeling of not knowing did I choose right or wrong. Mostly I've chose the wrong ones. Do I regret it though? No. No I don't. Like my mom used to say, that's how it goes in the world of adulthood. It doesn't matter if you make a good or bad decision. What matters is how you felt while making it. Confidence is key. And whatever happens, at least you know you've made it through. And I'd like to say that, even if you make a wrong decision, you got to look at it from a different angle. When one door closes, another one opens. That way of thinking helps me a lot trough hard times. And I hope it will help you too. I wanted to keep it short, but I got a thoughts flow. I'll make a cut here though.

Zdravo dragi moji.

Kako provodite svoje vrijeme na ovim divnim predprazničnim danima? Nadam se ne poput mene, učeći. Mjesec decembar je toliko naporan mjesec za mene. Dani se otežu kao godina, a pretrpani su obavezama. Kako mi nedostaju dani iz srednje škole i osnovne, kada je jedini veliki problem bio ne dobiti jedan iz fizike ili matematike. S obzirom da sam skoro pola fakulteta završila, već me hvataju prve brige, kako i šta poslije? Već odavno sam počela raditi u struci tome koju završavam, međutim to nije ni malo lako, pogotovo sada kada je mnogo tražen posao. Ako već nisam nekada spomenula, sada ću. Studiram njemački jezik i književnost i zbog odlaska mnogih mladih iz Bosne, traženi su i studenti i profesori u svim edukativnim centrima, pa čak i školama. Malo je žalosno što pomažem mladim ljudima da ostvare svoje snove o odlasku iz našeg rodnog kraja, ali ne sudim im, a ni sebi. Traže nešto bolje iako to zahtjeva donošenje teških odluka. Zadnja dva mjeseca sam imala mnogo toga da radim, tušila se u obavezama od kojih sam neke bez razmišljanja i potrebe prihvatila. U ta 2 mjeseca sam donijela toliko teških odluka učinila, da sam se navikla već na taj osjećaj neznanja da li sam dobro odlučila ili ne. Većinom sam loše odabrala, a da li se kajem? Ne! Ne kajem se. Kako moja mama kaže, tako je u životu odraslih. Na neki način ne gledaj da li je neka odluka dobra ili loša, bitno je da se ti poslije nje osjećaš dobro i naravno da znaš da si se riješila jedne od milion. Ja bih na to dodala još, da i kad loše odlučite, nije to toliko strašno, jer na svijet treba gledati tako da kada se jedna vrata zatvore, druga koja će biti mozda cak bolja za vas, biti će širom otvorena i čekati vas da prođete kroz njih. Ta pomisao mi pomaže mnogo kroz periode poput ovog, pa nadam se da će i vama. Htjela sam biti kratka ovaj put sa postom, međutim dobila sam mnogo inspiracije za pisanje, ali ipak ću povući ovdje granicu ovoj temi, pa možda nekada drugi put nastaviti.